Napretkova Glavna podružnica Beč obilježila je 120-tu godišnjicu rođenja Ive Andrića, nobelovca i stipendista HKD Napredak. U srijedu 17. listopada održano je predavanje u prepunoj dvorani Hrvatskog centra u Schwindgasse. Među gostima u dvorani bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Nje. E. Gordan Bakota, a iz Veleposlanstva Bosne i Hercegovine gđa Mevlida Jerlagić.
Nazočne je pozdravio g. Filip Zloušić, predsjednik HKD Napredak Austrija Beč. Nakon kratkog uvoda doc. dr. Anto Nađ nadahnuto je pročitao pjesmu Željka Ivankovića „Ovčarevo, Korizma 1915.“ i pjesmu Rajka Glibe „Taze haber iz Proklete Avlije“. To su dvije (od tri) prvonagrađene pjesme s prošlogodišnjeg međunarodnog natječaja Podružnice Travnik za poeziju inspiriranu Andrićevim likom i djelom i Travnikom. Lijep znak o životnosti Andrića i dandanas kao i našemu zanimanju za njega i njegovo djelo.
U javnosti često postavljano pitanje „Čiji je Andrić pisac?“ na ovome predavanju nije bilo temom. Andrić je pisac svih onih koji u njemu prepoznaju ljepotu i vrijednost, pisac je onih koji ga shvate. Sam pisac se o tome nije izjašnjavao.
Od samoga početka bilo je jasno da se neće političariti i razdvajati. Andriću se pristupilo na vrlo profesionalan i stručan način. Prof. dr. Julijana Matanović sa Zagrebačkog sveučilišta vrlo je nadahnuto govorila o Andriću kao čovjeku koji voli pisati i pripovijedati.
Često ponavljana tema u Andrićevom stvaralaštvu bila je Bosna. Kada su ga pitali „Zašto uvijek Bosna?“, odgovorio je da je čovjek uvijek dužan svome zavičaju.
Zavičaj je ono što nosimo u srcu, što nas određuje i inspirira. Mostovi su bili Andrićevom preokupacijom, ali ne samo mostovi koji povezuju dvije obale, nego mostovi koji povezuju ljude, svjetove, civilizacije. “Najvažniji most je kakvi smo ljudi i kakav ćemo most uspostaviti prema gore“, jednom prilikom rekao je Andrić. Čitajući Andrića postajemo bolji ljudi, istakla je prof. Matanović.
U tome duhu povezivanja djeluje i HKD Napredak iz Beča.
Važan i nesporan trag Andrić je ostavio i u djelu više hrvatskih književnika, kao što su npr. Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Ivan Supek, Feđa Šehović, Miljenko Jergović i Josip Mlakić.
Ova lijepa literarna večer u čast Ivi Andriću, kako reče nekolicina gostiju, bila je ne samo podsjećanje na njegov lik i djelo nego i poticaj da što više čitamo njegova djela i tako bolje upoznamo i njega i njegovo djelo a napose našu Bosnu i Hercegovinu.
