Zahvaljujemo Hrvatskim novinama (gradišćanskim) iz kojih preuzimamo prvi članak vezan za gostovanje emer. prof. dr. Arnolda Suppan-a na “Razgovoru u Centru”.
Južni Slaveni i Prvi svitski boj (1)
Kako se u kartaškoj igri briškula (na istočnom Jadranu) ostavlja „karag za ultim“ (adut/Trumpf za kraj igre) — tako je i na kraju RAZGOVOROV U CENTRU »1914. i Hrvati« došao na red i odgovarajući kapitalac: Arnold Suppan, inače potpredsjednik Austrijske akademije znanosti. Ovo nije bio njegov prvi nastup u CENTRU — čega ćedu se sjetiti neki slušači njegovih predavanj i čitaoci njegovih djel. Iako u ovi (pred)adventski tajedni kroz Centar tutnji pravi stampedo priredab, uz pogibelj da se publika zamori i prorijedi, ipak ih je bilo dost (kvorum) za razvijanje dinamike slušanja i pitanja o ovoj temi: Juž. Slaveni i I. svitski boj…
BEČ — Kada je bio predstavljen prof. em. dr. Arnold Suppan rečeno je da je (1945.) rodjen u koruškom Šentvidu ob Glini (St. Veit an der Glan), a on je sām naglasio da njegovoga prezimena ima i u Hrvatskoj — npr. vlasnik (19.-20. stolj.) »Sveuč. knjižare Franjo Suppan«, Zagreb. Inače su brojna njegova djela ka se bavu (i) hrvatski tema, o čemu je bilo govora pri raspredanju o njegovoj bio-bibliografiji.
Razgovor je znalački vodio Petar Tyran, a i publika je jur od prvoga časa sudjelovala u tom. Bilo je najprije govora o stanju pred (I. svit.) bojem u zemlja ke su se za ta boj, svaka na svoj način i iz svojih uzrokov — pripravile (a ipak u njega nespremno srljale), pa o svim mogući uzroki boja, o „bojni partija“ u ti zemlja, o Sarajevskom atentatu i Dragutinu Dimitrijeviću Apisu, Črnoj ruki i Mladoj Bosni i srpskoj heroizaciji Gavrila Principa s kim ovi upadaju u apsurdnu kontradikciju kada se sa srpske strane tvrdi, da Kraljevina Srbija s atentatom nije imala veze, a s druge strane mu se u Republiki Srbiji (i Srpskoj) podižu spomenici.
Pa o silnoj lavini knjig ka se je (pred i) kroz ovo jubilarno ljeto svalila na nas i onda o odabraniki med njevimi autori kako je Christopher Clark od koga je, kako Suppan veli, i sām mogao nešto naučiti. Bilo je onda govora i o staroj „Fischerovoj kontroverzi“ ka je izazvala prijepor historičarov tj. Historikerstreit zbog mazohističkoga stava (nekih) Nimcev ki su na sebe uzeli krivicu za I. svitski boj — još i u oni elementi u ki Nimci nisu krivi. Zanimljiv je bio i razvitak paralelizma dnevne politike i spomena na I. svitski boj, jer se je najprije govorilo da se takovo ča već ne more ponoviti — sve do izbijanja ukrajinske krize. O tome i o Hrvati u boju — drugi put.
(nastavlja se/Josip Seršić)
www.hrvatskenovine.at
