U ovo vrijeme već kišoviti Zadar pola je godine dom mag. dr. Marijanu Brajinoviću, a pola je godine to Beč. Dubica, Odžak, Visoko, Sarajevo, Varaždin … slavistika, diplomacija, ekonomija … Turistički vodič, srednjoškolski profesor, bankovni službenik, prevoditelj, ´Grenzgänger´… mnogo zanimanja, mnogo zvanja, mnogo učitelja i učenika, nadasve prijatelja, mnogo domova, ali samo jedna domovina!
Dr. Brajinović, tada viši savjetnik u Saveznom ministarstvu za gospodarstvo u Beču, prvi je predsjednik i inicijator osnivanja Austrijsko-Hrvatskog Društva, društva koje je unaprijedilo međudržavne odnose, ali i pospješilo priznanje Republike Hrvatske turbulentnih 90-tih. Osnovano 6. listopada 1990., društvo godinama aktivno radi na promicanju austrijsko-hrvatskih veza na polju kulture, povijesti, gospodarstva i politike. Postavljanje brojnih spomen-ploča zaslužnim Hrvatima iz domovine i austrijskog Gradišća u Beču i domovini, kao i dodjeljivanje ´Kulturne nagrade Austrijsko-Hrvatskog Društva´ također je inicirano zaslugom dr. Brajinovića. Društvo stoji na usluzi i kabinetu prvog hrvatskog predsjednika, dr. F. Tuđmana, a u suradnji s dr. Aloisom Mockom, austrijskim vicekancelarom i ministrom vanjskih poslova, između ostalih aktivnosti skrbi se i za izbjegličku djecu iz Hrvatske.
Povodom svog 66. rođendana, dr. Brajinović pozvan je u Schwindgasse 14, kulturni dom gradišćanskih Hrvata, govoriti o sebi i svom radu, u razgovoru s Petrom Tyranom, urednikom gradišćanskih ´Hrvatskih novina´ za koje i sam piše. Skroman i tih, sada već u mirovini, dr. Brajinović sa sjetnim osmjehom na licu govorio je divno o svojoj obitelji, prijateljima, suradnicima i bogatoj djelatnosti Austrijsko-Hrvatskog Društva, a tek poneto o svojim hvalevrijednim zaslugama, brojnim studijima i nadasve teškom početku, kada se kao mladić, pridošlica u Beč, hranio radeći najteže poslove i spavajući u radničkoj baraci. Stoga je ovaj članak posvećen upravo njemu.
Želja mi je da hrvatski i austrijski narod koriste ono pozitivno iz zajedničke povijesti, i da se kulture obaju naroda na taj način oplemene´, piše nam iz Zadra dr. Brajinović, iz grada u kojem Petar Zoranić-Hrvatin 1536. dovršava svoje ´Planine´. ´Planine´ su posvećene tadašnjem ninskome kanoniku, a Zoranićeva posveta glasi: ´Hrvatom i vašoj milosti, ki znam, da dobar bašćinac i Hrvat poštovan jest.´
U ovo vrijeme vec kisoviti Zadar pola je godine dom Dr. Marijanu Brajinovicu, a pola je godine to Beč. Brajinović, baš poput velikoga Zoranića, budi kod svojih sunarodnjaka ljubav prema rodnom kraju. Veliki su ljudi – planine, pored kojih se osjećamo malima i udivljenima, koji nam kroz svoje djelo, bez puno hvastavih riječi, pokazuju ono bitno i trajno, što kao mladi činimo i stari baštinimo.
Josipa Bainac
